Völve: Proročice i čarobnice
Stari Skandinavci i Germani nazivali su svećenice i proročice “völva” (ili “vala” i “wala” na starovisokonjemačkom). Izrazi “seiðkona” i “spákona” na staronordijskom, kao i “spaewife” ili “wicce” (stari izraz za vješticu) na staroengleskom, označavaju žene koje prakticiraju barem jednu od nordijskih magija. Te su žene česti likovi u germanskoj mitologiji.
Etimologija riječi Völva
Riječ “völva” vjerojatno potječe od vǫlr, što znači preslica. Ta se riječ može usporediti s protogermanskom *walwōn, koja je u engleskom jeziku dala “wand” (štap). Völva (u množini völur) bi stoga, poput Norna, bila nositeljica preslice.
Völur su prakticirale tradicionalne ezoterične discipline kao što su seiðr (čarobnjaštvo), spá (proricanje) i galdr (runska magija, šamanizam). Nazivali su ih fjölkunnig, onima čije je znanje (kunne) cjelovito ili potpuno (fjol).
Različite uloge i terminologija
Za one koje su prakticirale samo spá, koristio se izraz spákona ili spækona, staronordijski izrazi za ženu koja se bavi proricanjem. Na staroengleskom ih nazivaju i spæwīfe. Ta riječ potječe od protogermanskog *spah- i indoeuropskog korijena *(s)peḱ (gledati, promatrati, vidjeti) te je stoga povezana s latinskim specio (“vidim”) i sanskrtskim spáçati i páçyati (“on/ona vidi”). Muškarci koji su prakticirali tu disciplinu nazivali su se spámaðr.
Isto tako, za seiðr se koristio izraz seiðkona (žena) ili seiðmaðr (muškarac). Prema mitologiji i povijesnim zapisima, vjerovalo se da völur posjeduju toliku moć da je čak i sam Odin, otac bogova, tražio njihove usluge kako bi saznao budućnost bogova. To je posebno zabilježeno u Völuspá, čiji se naslov, “völv-s-spá”, prevodi kao “proročičina pjesma”.
Preslica se naziva seiðstafr, “seiðr štap”. To je jedan od atributa božice Freye i alat völva.
Povijesni zapisi o völvama
U svojim Komentarima o Galskom ratu, Julije Cezar piše o bitci protiv germanskog poglavice Ariovista (58. pr. Kr.):
“Kada je Cezar upitao zarobljenike zašto Ariovist nije stupio u bitku, saznao je sljedeći razlog: kod Germana je bio običaj da majke obitelji odlučuju, nakon konzultacija sa znakovima i proricanja, treba li započeti borbu ili ne; govorile su da sudbina neće dopustiti Germanima pobjedu ako krenu prije mladog mjeseca.”
Zapisi Tacita (1. stoljeće po. Kr.) također spominju te germanske proročice. On opisuje te “svećenice” kao starice odjevene u bijelo, koje žrtvuju ratne zarobljenike i posvećuju prolivenu krv (ceremonija Blót), tekućinu neophodnu za proricanje.
Povjesničar Jordanes u svojoj Genezi (XXIV:121) spominje gotske völve zvane Aliorumnas. Te su völve pronašle utočište kod Huna nakon što ih je protjerao kralj Filimer.
Kroničar Pavao Đakon također opisuje kako su Vandali u 7. stoljeću tražili Odinovu pomoć za pobjedu. Majka langobardskih poglavica, Gambara, zatražila je pomoć od Freye, koja je zahvaljujući dobrim odnosima sa svojom völvom prevarila Odina, osiguravši tako pobjedu svom narodu.
Detaljan opis ljudske žrtve koju je prinijela völva dao je arapski diplomat Ahmad ibn Fadlan tijekom jednog od svojih putovanja među Volškim Bugarima 921. godine. Tijekom pogreba varjaškog poglavice, jedna se robinja žrtvovala kako bi bila pokopana sa svojim gospodarom.
U Landnámabóku se spominje völva po imenu Þuríðr Sundafyllir koja je napunila fjord ribom kako bi spriječila glad. To se u Landnámabóku smatra povijesnom činjenicom.
Völve u skandinavskom folkloru
U starom skandinavskom društvu, völva je bila starija žena koja se oslobodila teških obiteljskih obveza. Putovala je zemljom, praćena skupinom mladića, a njezine su se usluge tražile u ozbiljnim situacijama. Njezin je autoritet bio apsolutan i bila je dobro plaćena za svoje usluge.
Među najpoznatijim völvama u skandinavskoj književnosti nalazimo Heidi iz Völuspá i vješticu Gróu (Rast) iz Svipdagove pjesme (Svipdagsmál). U Hyndluljóðu, božica Freya susreće völvu Hyndlu i zajedno odlaze u Valhallu.
Ipak, druge sage spominju völve, poput Þórbjörgr u Sagi o Eriku Crvenom i Huld u sagi o Ynglinzima. U Baldrovoj pjesmi (Baldrs draumar), völva se konzultira kako bi objasnila Baldrov san. Ritual galdra i spá završit će na dan Ragnaröka.
Ritual völva
Inicijacija
U Grógaldru (“Gróina čarolija”) spominju se uvjeti inicijacije za völvu. Svípdagra šalje njegova maćeha Skaði da pronađe pristup u odaje Menglöd (drugi naziv za Freyju). Svípdagr tada traži pomoć svoje pokojne majke, Gróe, völve, izgovarajući devet zaštitnih formula. Čarolije se odnose na različite aspekte života i prirode.
Seiðr ritual
U Sagi o Eriku Crvenom opisuje se kako völva Þórbjörgr, ili Þorbjörg Lítilvölva, prakticira ritual seiðr. Prije njezina dolaska, kuća se temeljito čisti. Dočekuju je s poštovanjem i vode na počasno mjesto. Völva dobiva poseban obrok koji se sastoji od kaše, kozjeg mlijeka i variva pripremljenog od srca različitih životinja iz kućanstva.
Nakon prve noći provedene u kući, sljedeći je dan posvećen plesu seiðr, koji zahtijeva specifičan alat. Za nju se gradi posebna platforma, gdje skupina mladih žena pjeva posebnu pjesmu kako bi prizvale moći s kojima völva želi komunicirati.
Islandski zakonik iz 13. stoljeća spominje da je seiðr (“útiseta”) za buđenje trolova i prakticiranje poganskih rituala bio kažnjiv smrću. Još 1854. godine govorilo se o specifičnom obliku vještičarenja gdje bi mag proveo noć vani kako bi predvidio budućnost.
Ritualna odjeća
U Sagi o Eriku Crvenom, völva se pojavljuje odjevena u plavi ili crni kaput ukrašen nakitom, koji seže do njezinih stopala. U ruci drži seiðstafr, izrađen od bakra i ukrašen dragim Kamenjem. Uz to se spominje ogrlica od staklenih perli, pokrivalo za glavu od kože crne ovce i kože bijele mačke, kao i cipele od kože goveda te rukavice od kože bijele mačke.
Seiðstafr
Seiðstafr je simbolična ili stvarna preslica, od bakra ili drva. Taj je štap simbol magične moći völve. Onaj tko bude tri puta udaren tim štapom po obrazu, gubi pamćenje. Nevidljive veze mogle su se isplesti između preslice i ljudskog bića (na primjer, ratnika). Umjetnost “odvezivanja” ili “vezivanja” čvorova mogla je utjecati na razne aspekte života, uključujući ratove.
Seiðstafr se također odnosi na Norne, tkalje sudbine u nordijskoj mitologiji. U Engleskoj se sve do 19. stoljeća izraz “distaff side” (ženska strana) koristio za označavanje majčinske loze.
Bogovi posvećeni völvama
Freya
Božica povezana s magijom prvenstveno je Freya. Ona podučava seiðr Æsire i poznata je po svojoj mudrosti i magičnoj moći.
Sif
U prologu Prozne Edde, völva objašnjava da je Sif, Thorova supruga, također bila spákona.
Odin
Freya je podučila Odina seiðru, iako je on ratnički bog. Odin je, svojim otkrićem runa prema Rúnatalu, također majstor magije.
Za one koji žele saznati više o fascinantnom svijetu Vikinga, slobodno istražite naše ostale članke na viking blogu i posjetite našu internetsku trgovinu kako biste otkrili predmete nadahnute tim drevnim vremenima.
