Svakog jutra Odin pušta dva gavrana iznad svijeta. Navečer se vraćaju kako bi mu ispričali sve što su vidjeli. No, u spjevu Grímnismál, bog izgovara rečenicu koju malo tko poznaje: priznaje da ga je strah.
Misao i Pamćenje
Dvije ptice zovu se Huginn i Muninn — „Misao” i „Pamćenje”. One su Odinove oči i um rasprostranjeni po devet svjetova. Bog povjerava sljedeće: strahuje da se Huginn možda neće vratiti, ali još više strahuje za Muninn. Drugim riječima, bog mudrosti najviše od svega strahuje od gubitka pamćenja. Za kulturu u kojoj se znanje prenosilo usmenom predajom, bez raširenog pisma, to je najdublja moguća tjeskoba.
Gavran, ratni stijeg
Gavran nije bio samo pjesnička slika. Mnoge vikinške vojske borile su se pod stijegom gavrana, hrafnsmerki — trokutastom zastavom za koju se, prema kronikama, vjerovalo da donosi pobjedu kada bi se činilo da izvezena ptica maše krilima. Vidjeti gavrane kako kruže iznad bojišta značilo je vidjeti samog Odina kako prati ishod borbe.
Simbol inteligencije
Nositi gavrana stoga ne znači isticati zloslutni predznak: to znači zagovarati misao, pamćenje i pogled koji obuhvaća sve. Upravo suprotno od klišea.
