Kod Vikinga prsten nije bio prvenstveno ukras. Bio je to puno ozbiljnija stvar: srebro i dana riječ.
Nakit koji je bio i bankovni račun
Vikinško gospodarstvo funkcioniralo je na težini plemenitog metala. Dugo nije bilo kovanog novca fiksne vrijednosti: srebro se vagalo. Narukvice i prstenje (baugar) služili su kao prijenosna rezerva vrijednosti — odrezali bi komad za plaćanje, odakle i potječu blaga puna „sjeckanog srebra” (hacksilver) pronađena diljem nordijskog svijeta, poput onog u Cuerdaleu u Engleskoj, jednog od najvećih u Europi. Nositi bogatstvo na ruci ili prstu značilo je imati ga uvijek uz sebe.
Prsten na kojem se prisegalo
Prsten je mogao zapečatiti i obvezu. Islandski izvori opisuju eiðbaugr, prsten za prisegu koji se čuvao u svetištu ili na tingu, skupštini, na kojem su se davale najsvečanije prisege. Landnámabók izvještava da ga je vrhovni svećenik nosio na ruci tijekom skupština i bojao ga krvlju žrtava. Prisega na prstenu obvezivala je više od same riječi: bogovi su se uzimali za svjedoke.
A simboli?
Autentično nordijsko prstenje često je jednostavno: upletena žica, nekoliko žigova. Razrađeni mitološki motivi koje danas nalazimo — vuk, zmaj, rune — uglavnom su rezultat moderne reinterpretacije, nadahnute stvarnom vikinškom umjetnošću, ali prilagođene suvremenom nakitu. To nije mana: to je način da se nordijska mašta održi na životu na današnjem prstu.
Naše vikinške prstenove krase ta dva nasljeđa, materijal i simbol. Ovisno o stvorenju koje vas privlači, istražite i naše prstenje s vukom ili naše prstenje sa zmajem.
