Ostara | Povijest nordijske božice proljeća i zore
Nordijska mitologija, a šire gledano i germanska, obiluje božanstvima i osobnostima povezanim s njihovim jedinstvenim vjerovanjima i kulturom. U tom smislu, a da toga niste ni svjesni, božica čije se rođenje slavi diljem svijeta izravno je povezana s vikinškom mitologijom. Riječ je o božici proljeća, Ostari.
Vjerojatno već znate da je ciklus obnove bio u središtu vjerovanja vikinške civilizacije. A Ostara je bila ključna za to vjerovanje jer simbolizira obnovu i ponovno rođenje svega postojećeg.
Međutim, za mnoge podrijetlo ove božice seže u osvit vremena, možda čak i prije Vikinga. U ovom članku donosimo iznenađujuću legendu o božici Ostari. Iznenadit ćete se kada otkrijete da se njezino rođenje slavi i danas!
Nordijska povijest božice proljeća
Ostara je germanska božica plodnosti, zore i proljeća. U nordijskoj mitologiji njezin godišnji dolazak simbolizira početak ovog godišnjeg doba, obilježenog cvjetanjem biljaka i drveća te blagošću elemenata. Naime, prema legendi, ona se budi u zoru prvog dana proljeća nakon dugog zimskog sna.
Tako je ova božica, koja pripada skupini božanstava Vana, povezana sa životom, zemljom i mladošću. Iako ne postoje povijesni izvori koji je izrijekom spominju, običaj je slaviti početak proljeća u vikinškoj civilizaciji. Ta je proslava vrlo posebna jer okuplja brojne simbole povezane s Ostarom.
Uskrsni zečevi i uskrsna jaja među dva su glavna simbola festivala božice Ostare. Ova proslava odaje počast božanstvu koje svake godine osigurava plodnost parova, zemlje i životinja.
Unatoč tome što joj se odaje počast u germanskoj kulturi, ona ostaje vrlo malo poznata božica. Naime, budući da je nijedan zapis iz nordijske mitologije ne spominje, dugo se postavljalo pitanje njezina stvarnog postojanja.
Ipak, kako bismo uistinu shvatili važnost ove božice u nordijskoj civilizaciji, moramo se vratiti na podrijetlo Ostare. Otkrijte legendu o dami ekvinocija i zore.
Legenda i podrijetlo božice Ostare: dama ekvinocija
Iako se danas Eostre ili Ostara prepoznaje kao nordijsko božanstvo, a time i germansko, treba znati da je njezino postojanje dugo bilo predmet rasprava. Naime, tek je u 8. stoljeću engleski redovnik Beda Časni opisuje kao božicu proljeća i plodnosti u skandinavskoj civilizaciji.
Prije toga ne postoji nijedan povijesni izvor iz vikinške mitologije koji je spominje. Mnogi istraživači to objašnjavaju načinom na koji su se prenosili nordijski mitovi i priče. Zapravo, skandinavski se folklor prenosio usmenom predajom. Zato prvi nordijski povijesni izvori datiraju tek iz 12. stoljeća poslije Krista.
Međutim, zbog rijetkih izvora koji govore o ovoj božici, neki istraživači održavaju hipotezu da Ostara nikada nije bila božica. Prema njima, riječ je jednostavno o Bedinoj izmišljotini.
Ova teorija ostaje vrlo malo vjerojatna zbog mržnje koju su kršćani gajili prema poganskim tradicijama, a posebno nordijskim. Redovnik koji je kategorički odbacivao poganska vjerovanja vjerojatno se ne bi potrudio izmišljati božice, a još manje joj pridavati plemenite atribute.
Upravo zato će povijest Ostare potvrditi Jacob Grimm 1835. godine u svojoj knjizi o povijesti germanske mitologije „Deutsche Mythologie“. Za njega je sasvim očito da je Ostara bila prava nordijska božica. Prema Grimmu, Beda je samo preciznije preuzeo tradicije povezane s Ostarom i njezinim kultom.
Iako postoji malo mitova o Ostari, ona je bila prava božica nordijskog vjerovanja i poganskih religija. Ovo božanstvo bilo bi jedna od mnogih božica zore povezanih sa svjetlošću života i plodnošću.
Značenje i simbolika Ostare
Budući da nam je o Ostari ostalo vrlo malo podataka, neprestano otkrivamo nova značenja i simboliku ove božice koja odgovaraju svakom narodu. Međutim, u svim tim tradicijama božica zore bila je štovana i slavljena na početku svakog proljeća.
U tom smislu, njezino ime „Ostara“ potječe od staronordijskog „Ost“ što znači „Istok“. To je pokazatelj povezan s rođenjem sunca i obnovom života. Zato je često nazivaju božicom zore ili svjetlosti. Njezina anglosaksonska inačica, Eostre, čak će se koristiti za imenovanje poznatog blagdana Uskrsa („Easter“).
Osim toga, Ostara je slika proljeća. Opisuju je kao mladu ženu u cvijetu mladosti, veselu i blistavu. Odjevena u cvjetnu i zelenu odjeću, nijedna nordijska božica ne može mjeriti njezinu ljepotu. Štoviše, prate je životinje i čarobne vile koje najavljuju dolazak proljeća.
Međutim, ta krhkost i prividna nježnost skrivaju ponekad vrlo hirovit karakter. Baš kao što se lijepo proljetno vrijeme može brzo pretvoriti u kišu, njezina vesela narav može brzo postati oštrija.
Iako je božica proljeća i zore, Ostara dijeli mnoge osobine s drugim nordijskim božanstvima plodnosti, a posebno s božicom Freyjom. Zato neki istraživači tvrde da bi Ostara mogla biti oblik Freye. Dok je drugi uspoređuju s nordijskim božanstvom mladosti i ljepote „Idunom“.
Iako su njezini počeci nejasni, njezin je kult preživio do danas. Dakle, ova božica posjeduje jedinstvenu simboliku koju prvi put otkrivamo kroz vikinške tradicije.
Podrijetlo tradicije uskrsnih zečeva
Iako se stalno povezuje s kršćanskom kulturom, blagdan Uskrsa ipak ima neobično podrijetlo. Zapravo, nekoliko elemenata ukazuje na to da je u stvarnosti povezan s legendom o Ostari.
Razmotrimo, na primjer, njemačko podrijetlo pojma „Ostern“. Korijen upućuje na predkršćansko podrijetlo, koje datira iz vikinškog doba.
Ako dublje istražimo, u povijesnim izvorima otkrivamo proslavu koja bi nalikovala našoj u vikinško doba. Među germanskim narodima božica plodnosti štovala se godišnje tijekom travnja, mjeseca s kojim je povezana.
Ova božica nije nitko drugi doli Ostara, koja simbolizira izlazeće sunce i sezonu parenja životinja. Tijekom ovog poganskog blagdana postojalo je nekoliko tradicija koje su poslužile kao inspiracija za Uskrs:
- Zvonjenje zvona kako bi se najavio dolazak proljeća i potaknulo buđenje prirode.
- Prinošenje darova Ostari: to su poznata uskrsna jaja koja simboliziraju reprodukciju i plodnost. Posvećena su zemlji kako bi donijela blagoslov za sezonske usjeve.
- Organiziranje proljetnog čišćenja, koje se odvija na fizičkoj i duhovnoj razini. Naime, kuće se ukrašavaju najljepšim sezonskim cvijećem kako bi se otjerali zli duhovi i negativne energije.
- Na kraju, recitiraju se neki antički tekstovi. Te su invokacije blagoslivljale prostor i pročišćavale atmosferu.
S obzirom na sličnosti između dvaju blagdana, sve smo skloniji vjerovati da je Uskrs bio inspiriran proslavom Ostare. Tako je ono što nam dolazi zapravo praksa koja seže tisućama godina unatrag, a koja je očuvana i ponovno osmišljena u drugom obliku.
Kult i proslava rođenja Ostare
Uskrs ne bi bio jedina proslava povezana s Ostarom. Zapravo, proljetni ekvinocij, koji se događa oko 20. ožujka, također bi bio poganskog podrijetla.
Potreban je mali astrološki podsjetnik! Ekvinocij je trenutak kada sunce prelazi s jedne zemaljske polutke na drugu, odnosno kada se spušta ili penje preko ekvatorijalne linije. Tih nekoliko dana u godini trajanje dana jednako je trajanju noći.
Ne treba ga miješati s Uskrsom, koji se određuje prema crkvenim kalendarima. Najčešće se slavi prve nedjelje nakon prvog punog mjeseca koji odgovara ožujskom ekvinociju.
Svakog proljetnog ekvinocija, kada dan i noć imaju istu duljinu, Ostara dolazi u svijet smrtnika. Ona donosi prve zrake proljeća, kao i plodnost i obilje kamo god krene.
Ovaj dan označava i početak proslave njezina dolaska, koja nosi naziv „Festival Ostare“. Tijekom ovog festivala božici se prinose zečevi, njezina sveta životinja, a jaja se boje u različite boje.
Evo dakle legende o Ostari, božici plodnosti u vikinškoj i germanskoj kulturi. Njezine priče i tradicije još uvijek žive i sastavni su dio vikinške baštine.
