Ne postoji «jedan» vikinški stil, već niz njih. Nordijska umjetnost vikinškog doba razvijala se više od dva stoljeća kroz niz stilova koje stručnjaci danas znaju datirati gotovo kao slojeve.
Drvo na prvom mjestu
Velika skandinavska umjetnost prvenstveno je bila umjetnost drva, koja je rijetko preživjela. Spektakularna iznimka je brod-grob iz Oseberga u Norveškoj: pramac, saonice i životinjske glave pronađene tamo prekriveni su isprepletenim uzorcima zapanjujuće finoće, očuvanima zahvaljujući glini. To je naš najbolji prozor u ono što su Vikinzi zaista gledali u svojim domovima.
Povijest u nekoliko faza
Arheolozi razlikuju niz stilova koji se izmjenjuju: Broa-Oseberg, zatim Borre, Jelling, Mammen, Ringerike i na kraju Urnes. Svaki ima svoj potpis — «zvijer koja hvata» iz Borrea, velike životinjske vrpce iz Urnesa. Ovaj posljednji stil čak preživljava urezan u drvo norveške crkve, stavkirke u Urnesu, koja mu je dala ime i nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
Bogovi kod kuće
Nordijci su također izrađivali male figurice svojih božanstava — predmete štovanja ili amajlije koje su čuvali kod kuće. Ukrašavanje interijera nordijskim motivom stoga nije moderan hir: to je nastavak vrlo drevnog običaja.
Naši predmeti za vikinške ukrase, naše slike i naše statue preuzimaju ovaj repertoar isprepletenih uzoraka i figura.
