Slika Vikinga u dronjcima od smeđe vune je uporna. Ona je također netočna. Nordijci su voljeli boje, a jarka boja bila je skupa — stoga se pokazivala.
Crvena, plava i društveni status
Bojenje tkanine zahtijevalo je biljke, znanje i vrijeme. Plava boja dolazila je od vrbovnice, crvena od broćike, a žute od raznih lokalnih biljaka. Što je nijansa bila intenzivnija i postojanija, to je odjeća više pokazivala bogatstvo onoga tko je nosi. Iskopavanja u Birki otkrila su fragmente fine vune, pa čak i uvezene svile, ponekad ukrašene nitima od srebra: garderoba elite koja nije bila nimalo dosadna.
Vuna kao valuta
Tekstil nije bio samo odjeća, bio je to vrijednost. Na Islandu, vaðmál, tkana vuna standardiziranih dimenzija, stoljećima je služila kao službena valuta: brojalo se, plaćalo i podmirivalo dugove u laktovima tkanine. Proizvoditi platno doslovno je značilo proizvoditi srebro.
A vikinška majica, dakle?
Naravno, nitko u vikinško doba nije nosio majicu. Današnja vikinška odjeća ne pretendira na rekonstrukciju: ona prevodi imaginarij — simbole, stvorenja, rune — na moderne komade. Poveznica s poviješću nije u kroju, već u motivu.
Naša vikinška odjeća igra na tu kartu, od majice do kaputa.
