Vikinški ratnici | Skandinavska moć u borbi!
Vikinzi su najmoćniji ratnici koje je Europa ikada upoznala. Borci poznati po svojoj hrabrosti, odvažnosti i žestini, ali prije svega po svojoj nasilnoj prirodi. Ništa i nitko ih nije mogao zaustaviti, do te mjere da je samo spominjanje njihovog imena bilo dovoljno da natjera neprijatelje da zadrhte.
Moć vikinških ratnika potaknula je bezbrojne legende kroz stoljeća. Neosporno je da tamo gdje Vikinzi krenu, ništa im se ne može oduprijeti. Ponekad uspoređivani s krvoločnim zvijerima, ponekad s hrabrim ratnicima ili čak bogovima rata, jedino oko čega se svi slažu jest veličina njihovih pobjeda.
U ovom ćete članku proživjeti legende o podrijetlu vikinških ratnika i povijest koja se krije iza snage najhrabrijih vojnika Europe. Pripremite se za uranjanje u najveće vikinške sage koje su obilježile povijest ove civilizacije!
Podrijetlo jedne civilizacije
Vikinzi su legendarna civilizacija koja je obilježila povijest Europe i cijelog svijeta. Njihovi su preci susretali i borili se protiv ratnika grčkog i rimskog carstva, da bi se na kraju nastanili na sjeveru Europe. Ta će regija dobiti ime Skandinavija ili Normandija.
Skandinaviju čine tri velike dinastije: Danska, Island i Švedska. Narod ove legendarne regije nosi naziv Normani ili Skandinavci, što oboje znači „narod sa sjevera“ ili „ljudi koji žive na sjeveru svijeta“. Upravo će taj narod kasnije s ponosom nositi titulu Vikinga.
Rođenje legende o vikinškim ratnicima
Slavno vikinško doba započinje krajem 700-ih godina, razdoblje koje se poklapa s napredovanjem skandinavskog naroda prema ostatku Europe. Povjesničari se slažu da je 793. godina početak tog doba, obilježen prvim napadima i pljačkama koje su Vikinzi izveli u Engleskoj.
Reputacija Vikinga počela se širiti cijelom Europom. Njihovo ime tada poprima mnoga značenja:
- Na staronordijskom, ono znači „istraživač mora“ ili „ljudi koji naizmjence veslaju“. To je izraz koji ove istraživače opisuje kao vrsne ratnike i gospodare mora;
- Na staroislandskom, potječe od izraza „i vikingu“, što se prevodi kao „otići u pljačku“. Muški oblik imenice ovog izraza, „vikingr“, znači „onaj koji pljačka blago“ ili „gusar“;
- Modernije značenje označava Vikinga kao „ratnika ili mornara koji dolazi iz Skandinavije“.
Vikinzi su svoje bitke vodili bez imalo straha i sa žestinom koja je sijala teror među redovima njihovih protivnika. Upravo odatle se rađa legenda o moćnim ratnicima!
Vikinzi i nordijska religija
Nadljudska snaga, nepokolebljiva hrabrost i vrhunska odvažnost čak i pred licem smrti kvalitete su koje razlikuju vikinške ratnike od njihovih protivnika. Vještine koje ih čine nepobjedivima u borbi.
Duge i hladne zime, neplodna zemlja i surova klima skandinavskih zemalja pomogli su oblikovati karakter Vikinga otporan na sve. No, prava tajna srca vikinških ratnika je njihova nepokolebljiva vjera u njihovu religiju i nordijska božanstva.
Doista, Vikinzi su bili religiozan narod, vrlo povezan s određenim božanstvima. Najznačajniji je bog Odin: najmoćniji vikinški bog i otac svih Nordijaca. On je bog snage, mudrosti i smrti koji prati vikinškog ratnika kroz cijeli život i štiti ga od konkurencije.
U nordijskoj mitologiji, Odin je dobroćudan bog koji se bori protiv sila zla i bdije nad Vikinzima kroz svoje simbole:
- Valknut: to je simbol vrhunske zaštite, oslobađa od straha i omogućuje Vikingu da se suoči sa svim izazovima;
- Odinovi rogovi: pružaju vidovitost i sposobnost predviđanja strategija protivnika. Vikinški ratnici tako mogu osujetiti neprijateljske varke tijekom borbi;
- Magijski simboli: „Aegishjalmur“ ili „Kaciga strahopoštovanja“ (Aegishjalmur) islandski je magijski simbol sinonim za nepobjedivost i neranjivost. Vikinški ratnici imali su običaj crtati ga na čelu prije svake bitke. Neki su ga čak tetovirali na tijelu;
- Vikinške rune ili „futhark“: radi se o vikinškom alfabetu. Prema nordijskoj mitologiji, svaka runa skriva mističnu moć koju je samo Odin uspio razumjeti. Upravo je on taj koji ih je darovao Vikinzima.
Vikinški ratnici, osim što su ih tetovirali, imali su običaj u borbu nositi prstenje, narukvice ili ogrlice s Odinovim simbolima kako bi stekli njegove moći.
Još jedan vrlo raširen simbol bio je čekić Mjölnir Thora, koji ratniku koji ga nosi daje snagu i hrabrost.
Obrtnici s drevnim znanjem
Uz snagu bogova na svojoj strani, podrazumijeva se da su Vikinzi postali gospodari rata. Međutim, vikinški ratnici se time nisu zadovoljavali, imali su više od jednog skrivenog talenta za iskorištavanje. Većina njih bili su vrhunski obrtnici i vladali su brojnim vještinama:
- Poljoprivreda: skandinavske zemlje su surove i puste, sa zimama koje mogu trajati vrlo duge mjesece. Suočeni s tim uvjetima, Vikinzi su postali majstori poljoprivrede, sposobni uzgajati bilo kakve usjeve u nordijskoj hladnoći. Zahvaljujući tome uspjeli su uzgajati „lan“, cvijet koji omogućuje dobivanje vrlo korisnih tekstilnih vlakana.
- Stolarstvo i gradnja: vikinški ratni brodovi remek-djela su koja svjedoče o jedinstvenom umijeću. Uz rezbarenje u drvu, Vikinzi su uspjeli izgraditi kuće otporne na hladnoću. Vikinški štitovi također su izrađeni od drva, ali u potpunosti prekriveni kožom kako bi im se dala veća otpornost.
- Kovanje: posjedujući nevjerojatnu robusnost, skandinavski kovači poznati su po oblikovanju najboljeg ratnog oružja. Bilo da se radi o mačevima, kopljima ili sjekirama, samo Vikinzi vladaju ovom umjetnošću za koju se kaže da potječe od bogova.
- Nakit: Skandinavija je regija bogata plemenitim metalima (zlato, srebro i bronca). Vikinzi su postali majstori u izradi nakita, koji je za njih imao dvostruku korist: služio je za razmjenu za hranu i kao dekorativni dragulj.
Osim toga, Vikinzi su bili izvrsni istraživači i trgovci. Ploveći prema dalekim zemljama, mijenjali su tekstil, nakit i dragocjenosti (od zlata i srebra) svoje izrade za hranu i zalihe za svoja plemena.
Jomsvikinzi: elita vikinških ratnika
Mnoge sage opisuju Jomsvikinge kao najmoćnije vikinške ratnike. To je bratstvo plaćenika neovisnih o bilo kojem vikinškom kraljevstvu. Njihovo sjedište nalazi se u Jomsborgu: utvrdi čija točna lokacija do danas nije poznata.
Jomsvikinzi su isključivo posvećeni štovanju boga Odina i boga Thora. Prema legendama, upravo oni stoje iza njihove neusporedive snage, opisane kao neusporediva i neljudska. Tolika moć da su mnogi bili skeptični i smatrali da Jomsvikinzi nisu ništa drugo nego legenda.
Ipak, mnoge povijesne sage govore o njihovom postojanju:
- Saga o Jomsvikingzima: govori o stvaranju Jomsvikinga od strane Palnatókija, vikinškog heroja legendarne snage.
- Saga o kralju Olafu I.: on je bivši kralj Norveške. Navodno je susreo Jomsvikinge tijekom svojih brojnih pustolovina i koristio se njihovim uslugama.
- Flateyjarbók: to je zbirka povijesti i kraljevskih saga napisana 1300. godine, najbogatiji od islandskih rukopisa. Sadrži mnoge sage koje prate povijest Jomsvikinga.
Unatoč činjenici da su Jomsvikinzi bili samo skupina plaćenika, imali su kodeks časti koji im je diktirao stroga pravila ponašanja. Upravo je taj kodeks činio ove vikinške ratnike tako strašnima u borbi:
- Samo vikinški muškarci stariji od 18 godina mogli su im se pridružiti. Jedina iznimka od ovog pravila bio je unuk Palnatókija: „Vagn Åkesson“. U dobi od 12 godina već je nadmašivao mnoge ratnike;
- Jomsvikinzi ne smiju pokazivati strah i ne smiju uzmaknuti ni pred jednim neprijateljem;
- Obvezni su pomagati jedni drugima i štititi se međusobno u borbi;
- Član Jomsvikinga ne može napustiti bratstvo ni pod kojim okolnostima.
Jomsvikinzi su vodili brojne bitke pod raznim zastavama, ali njihova najslavnija pobjeda ostaje rat protiv danskog kralja Haralda I. Diktatorski kralj kojeg je porazio vođa Jomsvikinga, Styrbjörn Snažni, koji je donio mir u Skandinaviju.
Berserkeri: utjelovljenje božanske moći
U nordijskoj mitologiji postoji posebna klasa vikinških ratnika koja uspijeva prizvati dio razorne snage boga Odina. Ovi zvjerski ratnici ulaze u stanje transa svete bijesa. Njihova snaga se može povećati do te mjere da golim rukama opustoše vojsku. Ti se ratnici zovu Berserkeri.
„Berserker“ na staronordijskom znači „onaj koji nosi medvjeđi kaput“ ili „onaj koji se bori gol do pasa“. Tako su berserkeri vikinški ratnici koji su viši od 2 metra i koji u borbi ne nose ništa osim medvjeđe kože.
Berserker označava onoga koji posjeduje životinjski duh medvjeda. Postoje još dvije klase ovih vikinških ratnika: „ulfhednar“, čiji je duh vuk, i „svinfylkingar“, ratnici veprovi.
Berserkeri su Odinovi ratnici. Oni prizivaju njegovu moć kako bi postigli to famozno stanje transa koje dopušta njihovom životinjskom duhu da preuzme kontrolu. U tom stanju postaju gotovo nepobjedivi:
- Pokreće ih životinjski bijes: ispuštaju zvjerske krikove i žele sve raskomadati na svom putu;
- Oružje ih više ne ranjava: životinjska koža koju nose, povezana s njihovim stanjem transa, pruža im otpornost na obično oružje;
- Uništavaju sve na svom putu: u tom stanju više ne razlikuju svoje saveznike od neprijatelja;
- Imaju nadljudsku snagu.
Ovo ubilačko ludilo naziva se berserkergangr: Odinova bijes. Neke nedavne studije sugeriraju da su Berserkeri uzimali posebnu pripravu kako bi oslobodili svoj bijes. Navodno je bila spravljena od biljaka s psihotropnim učincima velike rijetkosti.
Mnoge sage i povijesni izvori spominju berserkere, osobito: „bitka kod Hafrsfjorda“ u Hornklofiju, ili „Povijest svetog Olafa“ u Heimskringli.
Žene ratnice: ratnica iz Birke
U vikinškoj kulturi, najveća čast koja postoji za ratnika je umrijeti u borbi. Tada će imati čast da ga Odin dočeka u Valhalli, raju Vikinga.
Upravo iz tog razloga skandinavska civilizacija ima običaj pokapati vikinške ratnike s njihovim oružjem, nakitom i svim trofejima: kako bi ih ponijeli sa sobom u Odinove dvore.
Grob iz Birke, otkriven 1878. godine, grobna je komora iz 10. stoljeća u kojoj počiva veliki vikinški ratnik. Barem se tako mislilo do 2017. godine. Genetski test je utvrdio da DNK kostiju iz ovog groba pripada ženi.
Grob iz Birke bio je dakle posvećen vikinškoj ženi. Ženi koja je pokopana s ukrasima vikinškog vojskovođe, odlikovanjem koje se dodjeljuje samo vikinškim ratnicima vrlo visokog ranga. Ovo otkriće promijenilo je percepciju povjesničara o vikinškoj civilizaciji i ulozi koju žene igraju u njihovim ratovima.
Mnoge književne sage potvrđuju da su vikinške žene bile vrlo velike ratnice. Dokaz se nalazi u Sagi o Laxdæla, ili posebno u Sagi o Hervor i kralju Heidrekr. Ovo otkriće samo potvrđuje te mitove.
Vikinške žene oduvijek su igrale središnju ulogu u vikinškoj kulturi, kao i u ratovima, utjelovljujući „Völvu“: ženu čarobnicu s proročanskom moći. Taj dar koji im je dodijelila božica Freya omogućavao im je predviđanje strategija njihovih neprijatelja.
